Hitro iskanje

Poiščite ime:
Jaz sem:
Želim spoznati:
 
 
 
 
Za:

Slucajan susret

sve ove price koje cu vam ispricati nisu nesto sto se meni desilo, vec je plod moje bujne maste. Nadam se da ce vam se svideti i da cete uzivati kao i ja dok sam je pisao :)Nakon kratkog opuštanja, pristali smo iskoristiti ostatak noći u gradu. Izuzetna je prilika da obiđem nekoliko mjesta jer sam rijetko u glavnom gradu, a Siniša zna puno novih stvari koje su se pojavile u mom nepojavljivanju. Infiltracija u njegov medeni cvijet odgađa se do sekunde kada će nas povesti, s obzirom na to da unatoč činjenici da je prerano odlučiti o našem statusu, ono što nedvojbeno jesmo jest ono nesputano druženje izvan toka i pravila.

Što ga više vidim, stojim pored njega slušajući ga, ljubim ga, to više shvaćam da sam mu bila tijesna. Netko tko svojom pojavom, načinom života, perspektivom, sklonostima i interesima odolijeva svemu očekivanom i zacrtanom. Niotkuda sam mu dala direktan pristup svome srcu kao da mu je on sam tako davao pristup, ali nisam dvaput razmišljala o tome, očarao me svojim nevjerojatnim šarmom nepretencioznog ulaska. Njegova je soba bila otvorena, možda veća od dnevnog boravka u onom stanu, a glavna stvar koju sam vidio kad smo iz dvosjeda prešli u utjehu ogromnog kreveta bile su neuobičajene, golijatski procijenjene obrise fotografija, dvije od jedne, i s jedne strane na drugu, pokrivale su gotovo cijelu površinu zida.

Na dva blizu prozora uhvaćene su dvije različite minute, možda dosljedno, u igri povjetarca s vitkim stabljikama trske, a ovako spojene u ogromnu konfiguraciju i blizu jedna drugoj, davale su osjećaj da gledateljev pažljivim fokusom gledao je kroz ovaj prostor, očekujući svake sekunde da će iza te trske pronaći nešto, nešto što mu se skriva ili što stvarno želi pronaći. Sjajna fotografija na suprotnoj strani kreveta nije bila ništa manje zbunjujuća i uznemirujuća. Njezino ogromno sivilo bilo mi je čudno, sve dok se nisam odvažio vratiti i istražiti.

Bilo je to pojačano otvaranje same vulkanske rupe, promijenjeno udarcima tvorca, a svjetlucava magma izlila se iz nje, ostavljajući glatke staze i nestajući u česticama svjetlosti prema glatkijim površinama. Bilo mi je očito da je ljudska guzica upućena u tom smislu, čak sam i uživala, a Siniša je radosno pun energije pratio moj pogled duž njezinih zidova. Nakon tuširanja i lagane večere, priopćio je svoju želju da se obuče po svojoj odluci, to jest da me obuče u svoju odjeću.

Nisam se bunila osjećajući puno veću količinu njega na sebi tako prekrivenu njegovim tkaninama. Uski kaputi zemljanih boja otkrivali su bijelu košulju na meni, tamnu na njemu i bijele traperice koje je nosio dok sam ja bila u njegovom mraku. Poprskao me svojim mirisom i nakon toga svezao nam kosu u pletenice. Sočno me poljubio prije našeg najupečatljivijeg izlaska. Kad smo izašli iz golubarnika, nekoliko puta su nas pogledali, ne baš u svjetlu sorti jer prihvaćam da smo bili istaknuti zbog našeg usporedivog oblika i duže dlake.

Dok je šetao pored mene, na trenutke mi trljajući svojom pozadinom šake, više me nije živciralo što je nešto viši od mene, čak sam uživala kad me s nekog višeg mjesta pozorno promatrao a ja sam se, slična robu punom poštovanja, ukapio u njegove ljubičaste oči. Glavni grad je petkom navečer krcat i šetanje društvom nije nešto što bih odabrala za optimalan hobi, ali ga besciljno pratim. Počinje se hihotati i odlazi do štanda s kokicama postavljenog u središtu trga. On se okreće prema dolje i na prozoru štanda daje smisao stručnjaku što mu treba.

Ubrzo se okreće i daje mi veliki svežanj kokica i limunade u visokoj plastičnoj čaši. "Hajde, trebali bismo saznati što se večeras igra", gricka se filmom, a meni je simpatično kako me, dok to radi, ne savjetuje o bilo kojoj sljedećoj fazi niti me pita treba li mi. Shvaća da ga moram slijediti u prazninu. Dobili smo kasnu projekciju energiziranog filma. Nije nam bilo svejedno što se prikazuje na ekranu, ono što je značajno je da se događa nešto što provjeravaju mnoge oči, dok oboje sve češće gledamo jedan drugoga u oči u potpunoj tami, prosvijetljeni jednostavno delikatna zraka svjetlosti u jednom od posljednjih redaka s manje grupe.

Stavio je dva kaputa preko naših nogu i uhvatio moju ruku kako bi je gurnuo ispod njih. Tada je, u tom trenutku, stavio svoju na moju općenito uvećanu kokoš i dugo je mazio, zahtijevajući da gledam film dok me on gleda, jer ću mu kasnije morati prepričati priču. Štoviše, također sam mazila njegovog pijetla, postupno i nježno, nisam mogla a da ne pomislim da je to malo čudo bilo tvrdo 24 sata i tražilo je samo dodir, površinu ili predmet za trljanje, i to me izluđivalo koliko je mogao izdržati, kao da nije razmišljao je o svemu, dok ja otapam i sluzim iz dva-tri njegova pritiska.

Nije se predavao i ovim neumornim trljanjem leđa u nejasnoćama nakrcanim opskurnim pojedincima, natjerao me da dva puta svršim u traperice kao neiživljeni mladić. Nisam mogao skinuti glavu s materijala kako me ljudi oko mene ne bi usamljeno pogledali jer sam se osjećao kao da sam mokar i ukapljen, kao da je svo jučerašnje nakupljeno sjeme niotkuda ležerno i sračunato iscijeđeno van od mene. "Također, što se događa s filmom? " upitao me iskreno kad smo izašli iz predvorja filma. Mrak je sakrio tragove na meni.

"O trzanju! " Zahihotala sam se i poljubila ga u obraz prije nego što je nekoliko grupa istovremeno napustilo kino. Uzvratio mi je osmijeh, no poljupce je sačuvao za bolje događaje. Upravo sam se sjetio da su se u filmu pojavili poniji, a naše vježbe su mi naknadno pomogle da se prisjetim dvojice momaka koji su jedan drugome podvijali rep, dugo ga mazili dok se oduprijeo svim nesrećama i najsuroviji povjetarac svojom čvrstoćom potpuno ne digne. "Odvedi me na svoje mjesto broj jedan", predložila sam, a on me uhvatio za ruku.

"A poslije ću te odvesti na jedno od mojih mjesta broj jedan, u redu? "Složio se i krenuli smo. Znao je lake puteve koji su nas odveli do kluba, a to je bilo mjesto na koje sam ga trebao odvesti. Na ulasku me povukao u stranu, u mrak, zagrlio i gurnuo svoj dugi jezik praktički do grla, lizao moj i ljubeći me toliko energično nekoliko trenutaka da sam pretpostavila da planiram izgubiti višak komada mentalne ispravnosti. Tada sam prvi put pomislila da se iskreno zaljubljujem u njega. Klub se transformirao u odnosu na način na koji sam ga se sjećao, no zadržao je sličnu klimu mračnog noćnog kluba.

Tu su dolazili pojedinci raznih usmjerenja, posebno ljudi koji su danju morali šetati pod nekim prisilnim velom i prikrivati ​​svoju pravu bit, a ovdje se pokazalo da su bili potpuno oslobođeni te težine afektacije i mogli su biti što god požele. Jedva smo mogli prenijeti prodornu, melankoličnu elektroničku glazbu iz koje sam mogao razabrati nekoliko njemačkih riječi otpjevanih dubokim glasovima. Nekoliko kros dresera i tri dame kojima nisam uspio dati do znanja jesu li doista dame, kretale su se oko nas u vještičjem krugu potpunog zanosa uz te sulude melodije od kojih mi se dizala kosa na glavi, no Siniša me bacio pogledom, kao da ništa od drugog he was not generally keen on the parts of beskrajno kamuflaža.

Pustio me da malo odem na plesni podij dok nam nije donio piće. Ubrzo se pojavio s čašama neobičnog zelenog miješanog pića koje je bilo znatno bizarnijeg okusa, no ja sam to shvatio kao tipičan dio u nizu prilika koje su bile preusmjerene s puta razuma. Probao sam i shvatio da je to jako područje za mene, jednostavno sam ga trebao ne obeshrabriti i popiti još jednu čašu koju mi ​​je donio. Vidio sam da je to sasvim tipično za njega i da guta taj hidrat, što me je mnogo više uplašilo i pozlilo mi je od čega mi je za sat vremena planuo želudac.

Izvijao sam se od muke, držeći se za trbuh, a dame u živopisnim ušicima za kosu krenule su prema meni i skupina mi se prilagodila, zbog čega sam jedva bio spreman opustiti se. Netko mi je dao čašu vode i osjetio sam kako me čvrste ruke tjeraju do šanka da se spustim. Vidjela sam mu lice, ali to nije bio Siniša i bilo me strah gdje je nestao. Mučno sam se vrtjela, a onda skupila solidarnost da ustanem s barske stolice i potražim ga. Izgovarao sam njegovo ime pojedincima bez kraja i kraja, kao da ga nitko ne poznaje, ili ga možda ne znaju pod tim imenom.

Odlučio sam izaći udahnuti malo prirodnog zraka, a dok sam prolazio pored zahoda, odlučio sam istražiti da je nema. Nažalost, kroz poluotvoreni ulaz glavnog zahodskog stola, vidio sam Sinishinu ruku kako leži na zidu, dok je cijelim tijelom micala ovamo-onamo, dašćući previše burno. Prišao sam bliže i potom vidio njegove bijele traperice spuštene dolje i tamnu košulju navučenu što je više moguće do prsa, koju su držale ogromne, čekinjaste šape nekog čovjeka koji ga je ševio kao čudovište.

Prišla sam sasvim blizu i vidjela da me Siniša gleda dok se nabijao na nepoznatu kokoš, a od njegovog pogleda i onoga što sam vidjela isto sam se uznemirila i nisam imala pojma što da radim u ovoj kombinaciji mahnitosti, bijesa i želje. Morao sam vidjeti sadržaj tog njegovog jebača, kojemu je odlučio dati svoju nevinost radije nego meni. U svakom slučaju, to je lice bilo nejasno, napola prekriveno poboljšanom košuljom na Sinišinim leđima. Nisam zapravo skužila kako da vidim njegov kurac, jer ga nije izvadio, samo ga je odlučno zabio u guzu mog dragog, snagom i snagom kao da ga je namjeravao eksplodirati.

Neočekivano je počeo grmjeti i migoljiti se i ubrzati to divlje jebanje tako da je Sinisha nedavno pala glava i prestao me gledati, punio ga je iznutra, stavljao mu šape na stražnjicu, a zadnje što sam vidio bilo je debelo i prljavo ogromnim prstima zarivajući nokte u njegovo tkivo dok trese svog pijetla u njemu. Onesvijestila sam se. Osjetio sam kako me voda zapljuskuje. Probudio sam se i bio u tom ekvivalentnom zahodu. Pokrivena dama, širokog vrata i bez grudi zgrabila je nenapunjenu čašu punu prstenja, koje je očito izlila preko mene da me odnese do mojih fakulteta.

Da bi vam zagotovili boljšo uporabniško izkušnjo, to spletno mesto shranjuje piškotke.

Več informacij